Ja sam pozitivna energija
Iskustva polaznika adidas škole trčanja

Iskustva polaznika adidas škole trčanja

Biti spreman istrčati polumaraton po završetku škole jest cilj programa adidas škole trčanja, no polaznici su ti koji odlučuju hoće li na utrci sudjelovati ili ne. Iako vam se to možda sada čini kao nedostižan cilj, ne brinite – mnogi su uspjeli. Nova generacija školaraca trenutno broji preko 1000 trkača početnika u 3 grada, a od 2011. godine do danas kroz školu je prošlo više od 3000 ponosnih trkača. Pročitajte koja su iskustva polaznika te uvjerite se da trčanje nije tako strašno kao što vam se možda isprva čini.

„Trčanje samo po sebi nije uvijek lagano, ali ono sto nosi sa sobom je vrijedno svakog truda i muke. Naučilo me prihvatiti i radovati se kiši, prašini na nasipu, znoju na čelu … Otvorilo mi je neke nove vidike, pomoglo da pomaknem svoje granice, dovelo u moj život veliki broj novih prijatelja s brdom pozitivne energije.“
Marijana P.

„Uz trčanje sam zaista došla do spoznaje da čovjek može pomicati svoje granice, budući da sam, pogreškom na papiru, obilježena i stopirana za ikakve “žešće” tjelesne aktivnosti. Toliko sam zavoljela trčanje da se to ne može iskazati na papiru. Zahvaljujući trčanju, moj duh i tijelo miruju. Ja mogu sve! Opuštenost nakon treninga neusporediva je s bilo kakvim drugim načinom smirivanja ljudskog uma i bijegom od užurbanosti današnjeg stresnog života.„
Ana T.

„Trčanje me oslobađa stresa, osjećam se bolje. Na svakoj utrci osjećam se pobjednikom samim prolaskom kroz cilj (natječem se jedino sam sa sobom). Na trčanju sam upoznao prave prijatelje, oslobođene bilo kakvih interesa ili potreba, a zajednička nam je ljubav prema trčanju.“
Denis Ž.

„Znam da ljudima izvana zvučimo kao sekta i “luđaci” koji ushićeno pričaju o svakom trening, koji međusobno prepričavaju svaku utrku kao da nismo trčali rame uz rame i znam da mnogima nije jasno. Jednom sam bila jedna od tih ljudi… I onda sam se zakačila, navukla, zaljubila u trčanje i postala taj “luđak”. Trčanje je postalo neodjeljivi  i bitan dio mog života. Ja sam ovisnik o onom osjećaju kada pomičeš granice, o onom osjećaju „nakon“ , o energiji i pozitivi za vrijeme i nakon treninga. A ono najvrednije što je trčanje donijelo u moj život su ljudi, do prije nekoliko mjeseci stranci, a danas prijatelji.“
Ivana P.

„Uvijek sam mislila da ne mogu trčati. No, kad sam krenula, zarazila sam se. Puni me energijom i srećom i iznova zove po još.“
Petra R.