Ja sam pozitivna energija
Istrčala sam prvi polumaraton!

Istrčala sam prvi polumaraton!

Nepoznati ljudi mašu i imaju velike osmjehe na licima. Simpatična bakica izlazi iz dvorišta i viče: «Ma mooožete vi to»! Djeca daju pet ljudima u šarenoj trkačkoj odjeći. Grupa ljudi nudi vodu uspuhanim trkačima. Grupa ljudi nudi rakiju uspuhanim trkačima. Tata i kćer sjede na prozoru naslonjeni na ogromni zvučnik iz kojeg trešti zanimljiva glazba. Obitelj peče kestene na roštilju i pozdravlja trkače. To su moja sjećanja s ljubljanskog polumaratona.

Ljubljana me ponovno oduševila – zapravo oduševili su me ljudi koji su taj dan došli trčati ili navijati u Ljubljanu. Količina sjajne energije koja je vladala tijekom utrke je meni bila zbilja nevjerojatna. Pričali su mi da bi moglo biti super, ali ovo nisam očekivala. Toliko je bilo dobro da bi najrađe svaki dan trčala polumaraton.

U zadnjim tjednima prije polumaratona pripremala sam se sama, ali sam pratila plan treninga koji su nam poslali iz adidas škole trčanja. Važno mi je bilo da jedan vikend otrčim 14 kilometara i onda jedan poslije 17 km. To je otprilike bila garancija da postoje šanse da ću otrčati i 21 kilometar po ulicama Ljubljane. U tjednu prije polumaratona sam odmarala uz odlazak na ok koncert i na prosječan film.

Na dan polumaratona nisam bila posebno nervozna i cijelo iskustvo mi je bilo ugodno. Tijekom prvih desetak kilometara trudila sam se da ne trčim brzo jer sam znala da u tom slučaju pred kraj neću više moći. Malo me brinulo hoće li me noga početi boljeti, ali zahvaljujući sjajnoj atmosferi te su misli bile kratkotrajne. Zadnjih nekoliko kilometara nemam pojma kako sam pretrčala. Uglavnom me boljelo sve. Na okrepnim stanicama sam se okrijepila komadićima čokolade i kriškama banane. Nemam pojma da li mi je to išta pomoglo, ali svaki placebo bio je dobro došao.

Ulazak u cilj donio je najbolji mogući osjećaj. Najbolji mogući osjećaj se protegnuo i na još nekoliko dana poslije. Teško mi ga je opisati, ali je zbilja odličan! Neka ugodna sreća i osjećaj postignuća.

Kada sam malo došla sebi nakon utrke javila sam naravno prvo mami da sam uspjela, a nešto kasnije vjerojatno svima kojima sam mogla.

Tjedan dana nakon već razmišljam o nekim novim polumaratonima i bržim vremenima. Berlin, Beč, Dubrovnik, opcija je mnogo… A dok odlučujem nastavljam trčkarati po nasipu i Jarunu. <3 trčanje!

Sanja Merćep (10)

Sanja je rođena u Zagrebu, te u njemu trenutno uspješno živi i radi. Želju za trčanjem otkrila je za vrijeme studentske razmjene u Ljubljani. Posljednjih nekoliko mjeseci aktivno razmišlja o tome kako uvesti trčanje u svoju tjednu rutinu. Iz tog razloga odlučila se upisati u adidas školu trčanja. Do sada još nije sudjelovala na utrkama, no često je znala izraziti zanimanje za takvom vrstom grupnog druženja. Osim u trčanju uživa i u vožnji bicikla, pa tko zna – možda se jednog dana pojavi i mogućnost za sudjelovanjem u triatlonu.