Ja sam pozitivna energija
Junakinje & junaci

Junakinje & junaci

“U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci”, davnih je dana zapisao Petar Petrović Njegoš. Bezvremenska misao koja se zasigurno mnogima od vas vrzma po glavi u zadnje vrijeme. Vjerojatno nekima niti ne silazi sa usana ovih zadnjih dana priprema i ponavljate ju kao mantru jer u potpunosti dočarava stanje u kojem se trenutno nalazite. Ukoliko i niste trenutno u toj fazi, zasigurno će vas ta muka dostići pred sam kraj utrke u jednom od najljepših parkova prirode na svijetu, za desetak dana na Plitvicama.

Vjerujem da se naporno spremate po nasipima, šumama, brežuljcima, planinama, uz more i rijeke. Također svakodnevno usavršavate matematičke osnove neumorno zbrajajući i kilometre i minute i tempo i udahe i izdahe i svašta nešto. Čak ste počeli paziti na minimalističke zalogaje, kakvu tekućinu konzumirate, pomno studirate sitna slova na poleđini svih namirnica i upoznajete se sa svakojakim kemijskim sastojcima.

I još povrh svega toga, pojavio se i još jedan mali, ali ne manje bitan problem(čić). Zasigurno se među trkači(ca)ma u svim grupama diljem Lijepe naše nalazi i pokoji modno osvješteni mačak i/li mačkica koji imaju dubioze oko usklađivanja nijansi topa i vezica na adidaskama… znam nije lako. Nakon svih inih pretrčanih kilometara i hektolitara prolivenog znoja, tko će još stići do shoping centra po odgovarajući styling kako bi na Plitvicama zasjali po zadnjoj modi i uistinu bili (adidas is all) in.

A o neshvaćanju vaše strasti prema trčanju od strane najbližih prijatelja/rodbine i bliže okoline ne mora se previše trošiti riječi. Sindrom Homo homini lupus u trkačkim je krugovima toliko izražen da su vam već “potpisali” uputnicu za ludnicu i preporučili dobrog prijatelja psihologa, ako ne i psihijatra. Nalijepili vam etiketu čudaka koji bez ikakvog racionalnog razloga u nebesa uzdiže tamo neku triatlonku koja proživljava krizu srednjih godina i u pedesetima se dosjetila trčkarati IRON(WO)MAN diljem svijeta. I misle da ništa drugo ne radite osim da trčite i trčite i trčite… a u slobodno vrijeme razmišljate i govorite isključivo o trčanju!

Doduše, cijeli vam je dan i tjedan posložen upravo kako bi stigli na početak treninga. Ako ne baš na sam početak, a onda se iz petnih žila trudite ne zakasniti više od koje minutice. Ali upravo zato što ste već stigli na još jedan trening i baš zato jer ste već odradili četrdesetak treninga i zato jer ste tako blizu odlaska na svoju prvu trku od 5 km, vi već jeste junakinje/junaci!

Autor: Erik Lukšić, trener u adidas školi trčanja, Pula