Ja sam pozitivna energija
Maši sine rukicama

Maši sine rukicama

Taman sam se navikao na tajice (a i ljudi koji me vide da trčim u njima) kad ono skočiše temperature. Trčim sve ranije ujutro i kasnije navečer ne bi li ih makar malo duže nosio 🙂 . Poslije trčanja u Opatiji vratio sam se naravno u ” crno bijeli svijet”, da ljubav boli uvjerio sam se na svojoj koži tj. na svom kuku. (Dugo sam osmišljavao ovu rečenicu jer bi bilo malo čudno da sam napisao da me od ljubavi bole kukovi!!). Naime kod trčanja po selu počeo sam osjećati bol u desnom kuku. Poslije 10 km bol se pojačala tako da sam malo odmorio od trčanja i pokušao ustanoviti od čega bol nastaje. Nakon tjedan dana mirovanja i istezanja, masiranja i magnezija nisam imao više volje za odmorom te sam lagano krenuo da vidim kako će se kuk ponašati. Vratio sam se na početke svojih trčanja i obratio pozornost na tehniku. Pazio da sam uspravan, pa probavao produžiti korak pa skratiti korak, pa malo brže pa malo sporije, malo po malo bol se pojavljivala i nestajala pa tako par puta. Ali 5 km sam odradio bez većih problema i boli sve u svemu malo sam osjetio bol ali nisam forsirao.

Ponovno sam proučio sve što mi je palo pod ruku od štiva o trčanju i čitao o tehnici i mogućim problemima. Na sljedećem trku od 5 km obišao me jedan trkač i gledao sam ga pa čovjek leti ne trči (svaka mu čast) ali primijetio sam njegov rad ruku palo mi je napamet kako sam negdje pročitao da ruke imaju ulogu stabilizacije trupa tj. kompenzacije (pravilan rad ruku sprječava rotaciju trupa pri trčanju) kako nigdje nitko baš pretjerano ne gleda na svoje ruke dok trči meni je na pamet palo da bih ja možda trebao i stvarno malo sam pripazio na ruke i trk je prošao uz jako ublaženu skoro neosjetljivu bol. Znači rad ruku je jako jako bitan (barem mom kuku) tako da mašite rukicama kako se ne bi trup rotirao i ne bi došlo do ozljede. Obraćajući pažnju sve više na tehniku skužio sam i da dišem svakako ali većinom u pravilu 3-3 pa tako uvijek na izdisaju imam isti nogu i to desnu (sa bolnim kukom) pripazio sam i na to i sad je bol potpuno nestala (ostao je samo strah i iščekivanje kad će zaboliti). Koliko god se opustili i uživali u trčanju ne smijemo zaboraviti na osnove i tehniku trčanja jer koliko god trčanje bilo super ne prašta greške i nemar. Zato uživajte ali savjesno. Kad ponovno razmislim o onoj rečenici stvarno je čudno da muškarca u tajicama od ljubavi bole kukovi!! Čuvajte kukove i do slijedećeg trka!!