Ja sam pozitivna energija
Nova dimenzija

Nova dimenzija

Čestitam od srca! Stvarno, istinski, od sveg srca! Zakoračili ste u novu dimenziju. Bolje rečeno, utrčali ste u novu dimenziju, u dimenziju koju do sada niste mogli niti zamisliti, a kamoli osjetiti, doživjeti…
Kad pogledam unatrag, niti samo tri mjeseca unatrag, prisjećam se skupine iznimno motiviranih mladih ljudi koji su odlučili napraviti nešto malo za sebe i nešto malo za svoje tijelo. Zadali ste si cilj; netko manji, netko veći, ali zasigurno nitko od Vas nije mogao ni sanjati da ćete ovako daleko stići. Zahvaljujem vam se što ste odabrali adidas školu trčanja koja pomaže stotinama trkač(ic)a u prvim koracima sustavnog trenažnog procesa. Možda ste tada mislili kako ćete tamo nešto trčkarati, nešto vježbati, nešto se kretati…

Međutim danas, kada s ponosom pronosite pozitivnu energiju koju ste preuzeli na Plitvicama, vjerujem da vam izgleda kao da ste prevalili put do mjeseca. Zarazili ste se ADIDAS VIRUSOM koji tako brzo mutira i pomiče granice takvom brzinom da niste ni svjesni da ste već stigli… u novu dimenziju.
Kako se osjećate u novoj dimenziji? Sjećate li se izreke: “Kako siješ, tako žanješ?”? Ulagali ste nemalu energiju i tijelo se transformiralo. Povećanjem dionica trčanja i vrijeme trajanja istih, povećavala se bol u mišićima, međutim, istovremeno se i povisio prag osjeta boli, prag tolerancije na bol kao i opća pripremljenost našeg organizma.

Dogodila se upravo ta’ NOVA DIMENZIJA! Kasnije smo počeli osjećati bol, duže smo trpili bol, a pretrčeni kilometri bili su sve lakši i lakši jer su mišići bili spremniji za sve teže i teže napore. Što se dogodilo, pitate se? Došlo je vrijeme naplate svih onih silnih pretrčanih kilometara, silnih litara znoja, a možda i poneke suze. Jer na muci se poznaju junaci, zar ne?

Prvi cilj koji je postavljen pred vas, zajedničkim smo snagama uspješno ostvarili. Čestitam svima koji su istrčali 5 tisuća metara. Čestitam svima koji su planiranim ili možda malo bržim ili malo sporijim tempom istrčali „nestvarnu“ duljinu koja je prije nekoliko mjeseci bila nemoguća misija. Zahvaljujem se također i svim trenerima koji su nesebično motivirali sve školarce tijekom same utrke, ali i na svakom pojedinačnom treningu.
Ali na kraju krajeva, kad podvučemo crtu, junaci ste vi, dragi naši školarci, koji svakog drugog dana, kad je biti ili ne biti, sami sebi postavljate pitanje: „Ostati zavaljen u fotelji ili ustati? Nastaviti ili odustati?“. Smiješno pitanje, zar ne? Zato jer ste samim vašim povratkom sa utrke proširili toliko lijepih emocija i zarazili ADIDAS VIRUSOM na tisuće novih budućih trkača, a sebi postavili novi cilj – pretrčati 21 km u Zagrebu.

P. S. Ali prije toga i 10 km u bajkovitoj Puli, zar ne …

Autor: Erik Lukšić, trener u adidas škola trčanja