Ja sam pozitivna energija
Posljedni sati nastave

Posljedni sati nastave

Na predzadnjem sam satu u adidas školi trčanja. Glavni neobavezni ispit se održao u Zagrebu devetog listopada 2016. s početkom u devet sati. Ispit su nazvali Zagrebački polumaraton. Neki broj školaraca je sudjelovao, a neki drugi broj nije sudjelovao.

Ja sam se priklonila skupini školaraca koji se nisu pojavili i posljedično nisu dobili finišersku medalju. Za razliku od uobičajenog zadovoljstva koje pamtim iz srednje škole od trenutka kada nisam bila prisutna na ispitnim satovima, ovaj put me nekako držalo tužnjikavo raspoloženje. Voljela bih da sam mogla sudjelovati. Zvuči mi zabavno otrčati prvi polumaraton, ikada, po ulicama gdje prolazim svakodnevno i nakon utrke popiti pivu na trgu povodom nekog novog događaja.

No, ne ide uvijek sve sjajno, pa mene ponekad, nažalost, lijeva noga muči s bolovima. Vjerojatno zato jer i ja nju mučim ponekad dizanjem, spuštanjem i lupanjem o pod. Zbog tih bolova nisam mogla trčati onoliko koliko sam htjela i nažalost se nisam uspjela pripremiti za Zagrebački polumaraton i on je zasad ostao nepoznanica za mene.

Bez obzira na nesretne bolove i nezadovoljnu nogu, ja sam jako sretna što sam se bila dio adidas škole trčanja. Škola još nije skroz gotova, ali ja sam poprilično oduševljena rezultatima. Mislim da sam dobila sve ono što sam zaželjela. Trčanje je uskočilo u moju svakodnevicu i tu je sad već dobro uležalo svoje mjesto. Trčim redovito i uživam u tome. Naučila sam ponešto o prehrani koja paše uz često trčanje i trudim se zdravo hraniti. Jasnije su mi vježbe za zagrijavanje i istezanje – i više ih ne zaboravljam napraviti.

Uz sve ove super nakon efekte školice, jedan mi je posebno super – vjerujem da mogu istrčati polumaraton! Ne čini mi se više to tako strašno ni mistično. Otprilike razumijem što je bitno kod pripreme za takvu vrstu utrke. I još bitnije, bolje razumijem svoje tijelo po pitanju što mu je važno kako bi bilo spremno za ovaj zahtjevni pothvat. I da, nadam se da će se taj pothvat dogoditi već ovaj mjesec u meni dragoj Ljubljani. Voljela bih još jednom obići Ljubljanu, ovaj put, nadam se, malo bržim korakom. J

Sanja Merćep (10)

Sanja je rođena u Zagrebu, te u njemu trenutno uspješno živi i radi. Želju za trčanjem otkrila je za vrijeme studentske razmjene u Ljubljani. Posljednjih nekoliko mjeseci aktivno razmišlja o tome kako uvesti trčanje u svoju tjednu rutinu. Iz tog razloga odlučila se upisati u adidas školu trčanja. Do sada još nije sudjelovala na utrkama, no često je znala izraziti zanimanje za takvom vrstom grupnog druženja. Osim u trčanju uživa i u vožnji bicikla, pa tko zna – možda se jednog dana pojavi i mogućnost za sudjelovanjem u triatlonu.