Ja sam pozitivna energija
Posvećeno mamama

Posvećeno mamama

U sportu sam otkako znam za sebe, a u fitnessu radim kao trener grupnog fitnessa već 9 godina.
Dok sam bila studentica treninge sam odrađivala svaki dan, nekad i po više puta dnevno i redovno sam išla trčati. Koliko god bila zauzeta ispitima, seminarima, dodatnim edukacijama, kavama, izlascima….treninge i trčanje sam uspjela ukomponirati u svoj životni stil. Obožavam biti u pokreti i obožavam izazivati druge da se priključe. Najviše volim ljeto. Ajme onaj miris ujutro, cvrkut ptica, izlazak sunca. Prva stvar koju pomislim ujutro čim dođe proljeće je idem trčati.

Ali sada više nisam studentica. Postala sam mama i zaposlila sam se. Uz posao od 8 sati, putovanje na i sa posla 2 sata i malo dijete, naći sat vremena samo za sebe je stvarno izazov. I to ne čak ni fizički izazov jer stvarno mislim da se sve stigne ako se to želi, nego psihički. S djetetom od 2 godine, objasniti samoj sebi da je ok uzeti vrijeme i za sebe, da ne moraš biti dostupna 0-24, da ništa ne propuštaš ako uzmeš svoje tenisice i odeš otrčati koji krug oko naselja, e to je izazov.

Moja pauza od trčanja je trajala cca 2 godine. U te dvije godine sam stvarno postala nesretna verzija sebe. Nisam bila zadovoljna sama sa sobom. Nisam imala nikakvu aktivnost koju radim samo za sebe, koja bi me opustila, riješila od stresa i maknula od svakodnevnih obaveza. Našla sam jedan članak s istraživanjem koje pokazuje da 81% žena (mama) s djecom ispod 15 godina stavlja slobodno vrijeme s obitelji ispred treninga, a njih 44% osjeća grižnju savjesti ako provode slobodno vrijeme za sebe.

Mislim da se većina mama može pronaći u ovome. Ja sam se uspjela nekako izvući iz svoje kolotečine, našla sam svoje vrijeme za trčanje. Iskreno ne znam kako, ali znam svoj prijelomni trenutak. Znam da je bila zima vani -14°C i danima sam bila u zatvorenom. Kuća, auto, ured, auto, kuća…danima. Taj dan kada sam curicu stavila na spavanje, jednostavno sam uzela svoje tenisice i izašla van razbistriti um. Bilo je toliko zima da sam jednostavno morala početi trčati jer lagano hodanje bi me pretvorilo u ledenu skulpturu. I eto trčim redovno od tog dana. Nisam opterećena svojim vremenom, rasporedom trčanja, kilometražom…samo uzmem tenisice i idem trčati. Treninzi trčanja su mi prilagođeni dnevnom ritmu moje curice. Najčešće ih odrađujem dok spava ili vikendom kada ni ne primijeti da me nema sat vremena jer ostatak dana posvećujem samo njoj. I stvarno se može. Možda mi suđe duže stoji u sudoperu, možda propuštam koju dobru seriju ili film, kavu s frendicama, ali definitivno sam sretnija osoba. Ne samo da sam sretnija sama sa sobom, nego sa sretnija mama svojoj curici. A to je ono najbitnije.
I zato sam si zadala da budem podrška svim ženama koje misle da to ne mogu ili da nemaju vremena ili da će zapustiti obitelj. Znam koliko bih ja bila sretna da mi je netko rekao: Ti to možeš! Idi! Ne propuštaš ništa! To je za tvoje dobro!

Jer to je istina. To što si postala mama ne znači da trebaš izgubiti sebe, svoje vrijeme i svoje želje. U redu je imati svoje vrijeme kad ne moraš razmišljati o tuđim obavezama, suđu, rublju, ručku, pelenama, školskim zadaćama… To nije sebično, to je za tvoje dobro. Jer iz vlastitog iskustva, a i mnogih žena koje godinama treniram znam koliko su postale bolje mame i žene. Trčanje opušta mozak, pobjegneš na mjesto gdje je odjednom sve logično, problemi su rješivi, stres nestaje. Postaneš pozitivnija, smirenija i tolerantnija osoba koja ima živaca objasniti po stoti put djetetu zašto nešto ne smije i koja ne plane na svaku sitnicu koja je možda i krivo izgovorena. To trčanje učini od mene. Sve kockice mi se slože na svoje mjesto, sve ima smisla i svi problemi dobiju 101 rješenje koje prije nisam vidjela. Postanem mama puna razumijevanja, ne živciram se oko sitnica, cijenim svaki trenutak proveden s obitelji i prijateljima, i ne povisujem glas samo zato jer sam imala loš dan. Uostalom trčanje mi svaki loš dan na kraju dana pretvori u onaj dobar. 🙂
Posvećeno svim mamama i mojoj curici Lu. Naučila si me o onim bitnim stvarima u životu više od ikog.